U tom pogledu potrebe pacijenata su neočekivano velike jer je cjelokupan proces ozbiljan za mentalno zdravlje. Subspecijalist humane reprodukcije je primarno usredotočen na reprodukcijski potencijal para i učinkovitost liječenja koje se planira. Isto vrijedi i za osoblje IVF centra, pa i embriologe. Potiče se optimizam i zaboravlja na temeljne mentalne poremećaje koji su duboko usađene u neplodne pacijente.
Nesmijemo zaboraviti da je majčinstvo, odnosno želja za roditeljstvom jedna od najsnažnijih emocija čovjeka, posebno žene. Neplodnost i dugotrajnost steriliteta neprestano potiču frustracije, nezadovoljstvo, te posebno:
- tjeskobu (anksioznost)
- distres
- depresiju.
Te promjene značajno utječu na psihološko blagostanje, ponašanje i energiju. Remeti se kvaliteta života, što može utjecati na skladnost braka, spolnost, ali i na umanjenu efikasnost reprodukcije. U tim okolnostima, koje pacijenti i ne moraju prepoznati, nesvjesno se može utjecati na plodnost. Dodatni stresori koji mogu pojačati tjeskobu, neizvjesnost, strah, ali i depresiju jesu:
- složeno liječenje IVF/ICSI-em
- strah od neuspjeha, strah od spontanih pobačaja
- trudnoća uz liječenje
- rizici u trudnoći i porođaju
- testiranje mogućih abnormalnosti
- porođaj normalnog djeteta, bez rizika.
Ne smijemo zaboraviti da i psihotropni lijekovi mogu nepovoljno utjecati na plodnost.
Preuzmite cijeli dokument:
Psihosocijalni aspekti MPO-a