Svjetske stručne udruge ističu da rutinska uporaba PGT-a za sve (neplodne žene) nije opravdana. također nije utvrđena idealna testna platforma za analizu svih kromosoma. Računa se da je i u optimalnih uvjetima stopa pogrešaka 5-10%
Mlađe žene stvaraju 40% (40-60%) abnormalnih zametaka. Kromosomski poremećaji nastaju zbog pogrešaka mejotičkih dioba jajne stanice, ili zbog pogrešaka prvih mitoza u početnoj embriogenezi. Mejotičke pogreške rastu s starenjem žene, te je poslije 42. više od 80% oocita abnormalno. Učestalost pogrešaka mitoza (1-5 dana nakon oplodnje) neovisna je o dobi žene. Obiteljski rizici i vertikalni prijenos monogenskih poremećaja također je jedna od indikacija za testiranje. Monogenske bolesti (oko 6000 obiteljski nasljednih bolesti) su poremećaji 1 gena (npr. anemija srpastih stanica, cistična fibroza, Hantingtonova bolest, Duchenne mišićna distrofija, Friedrich ataksija, Hemofilija, Rett sindrome, spinalna mišićna distrofija i dr. ). te bolesti mogu biti autosomalne dominantne i recesivne (vezane na x-kromosom), o čemu ovisi stopa nasljednosti. Možer se otkriti više od 600 takvih nasljednosti.
Predimplantacijsko genetsko testiranje (PGT) može se obaviti na:
Užu dijagnostičku mogućnost ima FISH metoda, dok su današnje metode (CGH, NGS) vrlo specifične i osjetljive u analizi svih kromosoma (22+ x i y).
Temeljno se koriste genetske pretrage koje bi trebale utvrditi euploidnost (normalnost) embrija prije ET, prije potencijalne implantacije. Napredna dijagnostika znatno je proširila naše mogućnosti, ali je ostvarila dileme za koje nemamo konsenzus.
Postoje 3 dijagnostičke mogućnosti koje su u uporabi:
Usavršene dijagnostičke metode (NGS) su toliko osjetljive da osim aneuploidije, dijagnosticiraju stupanj mozaicizma, i abnormalnosti mitohondrija.
Preuzmite cijeli dokument: