Povijest humane reprodukcije u Petrovoj i Hrvatskoj

Povijest humane reprodukcije u Petrovoj i Hrvatskoj

Povijest humane reprodukcije i liječenja neplodnosti u Hrvatskoj, usko je povezana s djelatnošću Zavoda za humanu reprodukciju, Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj. Trajno pod okriljem Medicinskog fakulteta i KBC-a Zagreb, ta se struka počela razvijati pred 60 godina.             

Početkom 1953. godine, u Petrovoj bolnici, započela je s radom Antisterilitetna ambulanta. U njoj su radili doc.dr. Vilim Sveško, prof.dr. Zdravko Pavlić i kao najmlađi prof.dr. Predrag Drobnjak. To je bila prva organizirana djelatnost za istraživanje i liječenje neplodnosti u Hrvatskoj, pa i u široj regiji. Razvojem struke, mijenja se i naziv djelatnosti. Od Odjela za ginekološku endokrinologiju i sterilitet (1962.g.), Centra za ginekološku endokrinologiju i fertilitet (1977.g.) do današnjeg naziva – Zavod za humanu reprodukciju i ginekološku endokrinologiju (1988.g.). Šest godina kasnije, Zavod postaje Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske.

Voditelji te djelatnosti, prof. Predrag Drobnjak, prof. Veselko Grizelj, prim. Ivo Puharić i prof. Velimir Šimunić, uvijek okruženi stručnom i intelektualnom elitom, desetljećima su davali veliki doprinos kako napretku struke, tako i hrvatskoj medicini uopće. Zavod za humanu reprodukciju Petrove, stekao je svjetski ugled svojim stručnim postignućima. Istovremeno je postao primarni edukacijski centar, u kojem se sve do danas odgajaju subspecijalisti te djelatnosti, kako iz zemlje, tako i inozemstva. To su temelji na kojima su izgrađeni tradicija i rani uspjesi u svim segmentima te važne grane medicine.

Ukratko ćemo kronološki navesti veća postignuća Zavoda za humanu reprodukciju:

  •  istraživanje i liječenje genitalne tuberkuloze (1960.)
  • utemeljen prvi endokrinološki laboratorij (1953.)
  • hormonske analize iz urina (1953.)
  • indukcija ovulacije klinastom resekcijom jajnika (1965.)
  • primjena gonadotropina iz hipofiza životinja (1966.)
  • primjena humanih gonadotropina i prve trudnoće  (1967.)
  • primjena klomifen citrata i prve trudnoće (1969.)
  • utemeljena dječja i adolescentna ginekologija (1967.-1970.)
  • istraživanje i liječenje amenoreja i interseksualizma uz određivanje kariotipa. Nova tumačenja Morrisovog sindroma, menopauze praecox i disgeneze gonada (1962.-1970.)
  • uvođenje analize hormona u krvi RIA metodom (1971.)
  • uvođenje mikrokirurških salpingoplastika (1973.)
  • složene korektivne operacije nenormalnih spolnih organa aplazije rodnice, uterus duplex, atrezije (1974.)
  • rane dijagnoze i poštedna kirurgija ektopične trudnoće (1975.-1978.)
  • istraživanje i liječenje hiperprolaktinemija i prolaktinoma(1975.-1980.)
  • uvođenje ginekološke laparoskopije (1973.)
  • utemeljen Centar za planiranje obitelji (1978.)
  • uvođenje histeroskopije (1993.)
  • uvođenje medikamentozne terapije ektopične trudnoće (1981.)
  • utemeljen Centar za IVF i druge metode pomognute oplodnje (1982.)
  • utemeljen Centar za menopauzalnu medicinu (1987.)
  • uvođenje medikamentoznog liječenja za menoragije (1990.-2011.) adenomiozu i endometriozu
  • utemeljene posebne ambulante za spolno prenosive bolesti (1986.)
  • napredni principi prevencije i liječenja sindroma hiperstimulacije
  • od osnutka do danas napredan pristup istraživanju i liječenju sindroma policističnih jajnika
  • počeci izvantjelesne oplodnje – in vitro fertilizacije (IVF) (1982.)
  • rođeno prvo dijete začeto IVF-om (1983.)
  • kriopohrana zametaka (1992.)
  • intracitoplazmatska mikroinjekcija spermija – ICSI (1994.)
  • kirurško dobivanje spermija iz testisa (1997.)
  • transfer blastocista (1999.)
  • vitrifikacija zametaka (2005.)
  • vitrifikacija oocita (2009.)
  • uvođenje onkofertilitetnih postupaka (2011.)

Svakako je poseban uspjeh naše humane reprodukcije rođenje prvog djeteta začetog izvantjelesnom oplodnjom već 1983. godine. Bez bogate tradicije Zavoda i entuzijazma, ginekolog Velimir Šimunić i biolog Ernest Suchanek, ne bi tako rano postigli rezultat IVF-om, te se kao 7. zemlja u svijetu upisali u povijest reprodukcijske medicine. Kao posvuda, i u nas se u početku pokazivao otpor uvođenju takvog liječenja.

Desetak godina kasnije, humanom reprodukcijom i IVF-om počinju se baviti i ostali klinički centri u Hrvatskoj. Od tada oni daju značajan doprinos napretku i uspjehu IVF-a u našoj zemlji. Niti privatni centri u tome ne zaostaju.

Danas se u Hrvatskoj primjenjuju svi oblici istraživanja, dijagnoze i liječenja neplodnosti. Oko 70% svih uzroka neplodnosti liječi se IVF-om ili srodnim metodama. Koriste se napredne metode dijagnoze DNK oštećenja spermija, odabir kompetentnih gameta za oplodnju. Liječenje se priprema utvrđivanjem pričuve jajnika, rizika stimulacije ovulacije i mogučih čimbenika koji umanjuju plodnost i uspjeh. Vitrificiraju se oocite i zameci. Obavljaju se poštedne laparoskopske i histeroskopske operacije. Moderno se liječi endometrioza i adenomioza. Unaprijeđene su djelatnosti planiranja obitelji, kontracepcije, ginekološke endokrinologije, dječje i adolescentne ginekologije i perimenopauzalne medicine.

Djelatnici Zavoda autori su ili koautori tridesetak stručnih knjiga i udžbenika, te više  od tisuću znanstvenih ili stručnih radova. Organizirali su gotovo 100 kongresa, simpozija i stručnih sastanaka o humanoj reprodukciji, ginekološkoj endokrinologiji, kontracepciji i reprodukcijskom zdravlju, te menopauzalnoj medicini. Posebno ističemo 2. Europski kongres o sterilitetu (Dubrovnik, 1969.g.), prethodnik današnjih ESHRE kongresa. Na tom je kongresu uvodno predavanje imao Patric Steptoe, kasniji tvorac prvog djeteta iz IVF-a u svijetu. Tri kongresa o IVF-u, 8 državnih i međunarodnih kongresa o humanoj reprodukciji i menopauzi, EMAS simpozij o menopauzi i andropauzi, 2 kongresa o planiranju obitelji i kontracepciji, te mnoge druge za regiju značajne stručne sastanke. Među našim učiteljima, gostima, prijateljima, ističemo velika svjetska imena humane reprodukcije – A. Lopata, I. duPlessis, J. McBain, I. Johnston, T. Kniewald, P. Brinsden, J. Studd, P. Kenemans, J. Yovich, S. Daya, Z. Trotnow, J. Huber, P. Devroey, A. Borini, T. Tomaževič, H. Meden-Vrtovec, V. Vlaisavljevič, B. Kovačić, T. Mardešić, R. Homburg, R. Friedman, D. Postružnik, R. Keckstein i mnogi drugi. Posebna je  naša privilegija da nas trajno educira i podržava prof. Leon Speroff.

Rezultati djelatnosti humane reprodukcije u našoj zemlji su mjerljivi i impresivni. Za šest puta je poraslo korištenje hormonske kontracepcije, a 4 do 5 puta je smanjena učestalost namjernih pobačaja. Značajno je niža učestalost upala u zdjelici i tubarnog steriliteta, bolje se čuva reprodukcijsko zdravlje. Liječenjem neplodnih parova rođeno je više od 40 tisuća djece, od čega polovica nakon liječenja IVF-om i ostalim metodama pomognute oplodnje.

Bilo bi nepotpuno da u ovom kratkom povijesnom prikazu ponovno ne istaknemo veliki doprinos pionira i vizionara struke – prof. Drobnjaka, prof. Grizelja i prim. Puharića. Također i one naše stručnjake koji su vrlo uspješne karijere nastavili u inozemstvu – doc. Škulj, doc. Sveško, ing. Ervin Maćaš, ing. Nikica Zaninović. Posebno mjesto u doprinosu struci ima prof. dr. ing. Ernest Suchanek.

Od 3 stručnjaka koji su prije 6 desetljeća optimistički započeli razvijati tu djelatnost, danas je u Hrvatskoj 65 ginekologa i kliničkih embriologa koji se bave humanom reprodukcijom. Od toga 24 subspecijalista reprodukcijske medicine i 6 onih koji imaju titulu senior embriologist (ESHRE).

Hrvatsko društvo za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju (HDGEHR) ima 75 stalnih članova i jedno je od aktivnijih društava unutar Hrvatskog liječničkog zbora.