Povijest humane reprodukcije u Petrovoj i Hrvatskoj

Povijest humane reprodukcije u Petrovoj i Hrvatskoj

Povijest humane reprodukcije i liječenja neplodnosti u Hrvatskoj, usko je povezana s djelatnošću Zavoda za humanu reprodukciju, Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj. Trajno pod okriljem Medicinskog fakulteta i KBC-a Zagreb, ta se struka počela razvijati pred 60 godina.             

Početkom 1953. godine, u Petrovoj bolnici, započela je s radom Antisterilitetna ambulanta. U njoj su radili doc.dr. Vilim Sveško, prof.dr. Zdravko Pavlić i kao najmlađi prof.dr. Predrag Drobnjak. To je bila prva organizirana djelatnost za istraživanje i liječenje neplodnosti u Hrvatskoj, pa i u široj regiji. Razvojem struke, mijenja se i naziv djelatnosti. Od Odjela za ginekološku endokrinologiju i sterilitet (1962.g.), Centra za ginekološku endokrinologiju i fertilitet (1977.g.) do današnjeg naziva – Zavod za humanu reprodukciju i ginekološku endokrinologiju (1988.g.). Šest godina kasnije, Zavod postaje Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske.

Voditelji te djelatnosti, prof. Predrag Drobnjak, prof. Veselko Grizelj, prim. Ivo Puharić i prof. Velimir Šimunić, uvijek okruženi stručnom i intelektualnom elitom, desetljećima su davali veliki doprinos kako napretku struke, tako i hrvatskoj medicini uopće. Zavod za humanu reprodukciju Petrove, stekao je svjetski ugled svojim stručnim postignućima. Istovremeno je postao primarni edukacijski centar, u kojem se sve do danas odgajaju subspecijalisti te djelatnosti, kako iz zemlje, tako i inozemstva. To su temelji na kojima su izgrađeni tradicija i rani uspjesi u svim segmentima te važne grane medicine.

Ukratko ćemo kronološki navesti veća postignuća Zavoda za humanu reprodukciju:

  •  istraživanje i liječenje genitalne tuberkuloze (1960.)
  • utemeljen prvi endokrinološki laboratorij (1953.)
  • hormonske analize iz urina (1953.)
  • indukcija ovulacije klinastom resekcijom jajnika (1965.)
  • primjena gonadotropina iz hipofiza životinja (1966.)
  • primjena humanih gonadotropina i prve trudnoće  (1967.)
  • primjena klomifen citrata i prve trudnoće (1969.)
  • utemeljena dječja i adolescentna ginekologija (1967.-1970.)
  • istraživanje i liječenje amenoreja i interseksualizma uz određivanje kariotipa. Nova tumačenja Morrisovog sindroma, menopauze praecox i disgeneze gonada (1962.-1970.)
  • uvođenje analize hormona u krvi RIA metodom (1971.)
  • uvođenje mikrokirurških salpingoplastika (1973.)
  • složene korektivne operacije nenormalnih spolnih organa aplazije rodnice, uterus duplex, atrezije (1974.)
  • rane dijagnoze i poštedna kirurgija ektopične trudnoće (1975.-1978.)
  • istraživanje i liječenje hiperprolaktinemija i prolaktinoma(1975.-1980.)
  • uvođenje ginekološke laparoskopije (1973.)
  • utemeljen Centar za planiranje obitelji (1978.)
  • uvođenje histeroskopije (1993.)
  • uvođenje medikamentozne terapije ektopične trudnoće (1981.)
  • utemeljen Centar za IVF i druge metode pomognute oplodnje (1982.)
  • utemeljen Centar za menopauzalnu medicinu (1987.)
  • uvođenje medikamentoznog liječenja za menoragije (1990.-2011.) adenomiozu i endometriozu
  • utemeljene posebne ambulante za spolno prenosive bolesti (1986.)
  • napredni principi prevencije i liječenja sindroma hiperstimulacije
  • od osnutka do danas napredan pristup istraživanju i liječenju sindroma policističnih jajnika
  • počeci izvantjelesne oplodnje – in vitro fertilizacije (IVF) (1982.)
  • rođeno prvo dijete začeto IVF-om (1983.)
  • kriopohrana zametaka (1992.)
  • intracitoplazmatska mikroinjekcija spermija – ICSI (1994.)
  • kirurško dobivanje spermija iz testisa (1997.)
  • transfer blastocista (1999.)
  • vitrifikacija zametaka (2005.)
  • vitrifikacija oocita (2009.)
  • uvođenje onkofertilitetnih postupaka (2011.)

Svakako je poseban uspjeh naše humane reprodukcije rođenje prvog djeteta začetog izvantjelesnom oplodnjom već 1983. godine. Bez bogate tradicije Zavoda i entuzijazma, ginekolog Velimir Šimunić i biolog Ernest Suchanek, ne bi tako rano postigli rezultat IVF-om, te se kao 7. zemlja u svijetu upisali u povijest reprodukcijske medicine. Kao posvuda, i u nas se u početku pokazivao otpor uvođenju takvog liječenja.

Desetak godina kasnije, humanom reprodukcijom i IVF-om počinju se baviti i ostali klinički centri u Hrvatskoj. Od tada oni daju značajan doprinos napretku i uspjehu IVF-a u našoj zemlji. Niti privatni centri u tome ne zaostaju.

Danas se u Hrvatskoj primjenjuju svi oblici istraživanja, dijagnoze i liječenja neplodnosti. Oko 70% svih uzroka neplodnosti liječi se IVF-om ili srodnim metodama. Koriste se napredne metode dijagnoze DNK oštećenja spermija, odabir kompetentnih gameta za oplodnju. Liječenje se priprema utvrđivanjem pričuve jajnika, rizika stimulacije ovulacije i mogučih čimbenika koji umanjuju plodnost i uspjeh. Vitrificiraju se oocite i zameci. Obavljaju se poštedne laparoskopske i histeroskopske operacije. Moderno se liječi endometrioza i adenomioza. Unaprijeđene su djelatnosti planiranja obitelji, kontracepcije, ginekološke endokrinologije, dječje i adolescentne ginekologije i perimenopauzalne medicine.

Djelatnici Zavoda autori su ili koautori tridesetak stručnih knjiga i udžbenika, te više  od tisuću znanstvenih ili stručnih radova. Organizirali su gotovo 100 kongresa, simpozija i stručnih sastanaka o humanoj reprodukciji, ginekološkoj endokrinologiji, kontracepciji i reprodukcijskom zdravlju, te menopauzalnoj medicini. Posebno ističemo 2. Europski kongres o sterilitetu (Dubrovnik, 1969.g.), prethodnik današnjih ESHRE kongresa. Na tom je kongresu uvodno predavanje imao Patric Steptoe, kasniji tvorac prvog djeteta iz IVF-a u svijetu. Tri kongresa o IVF-u, 8 državnih i međunarodnih kongresa o humanoj reprodukciji i menopauzi, EMAS simpozij o menopauzi i andropauzi, 2 kongresa o planiranju obitelji i kontracepciji, te mnoge druge za regiju značajne stručne sastanke. Među našim učiteljima, gostima, prijateljima, ističemo velika svjetska imena humane reprodukcije – A. Lopata, I. duPlessis, J. McBain, I. Johnston, T. Kniewald, P. Brinsden, J. Studd, P. Kenemans, J. Yovich, S. Daya, Z. Trotnow, J. Huber, P. Devroey, A. Borini, T. Tomaževič, H. Meden-Vrtovec, V. Vlaisavljevič, B. Kovačić, T. Mardešić, R. Homburg, R. Friedman, D. Postružnik, R. Keckstein i mnogi drugi. Posebna je  naša privilegija da nas trajno educira i podržava prof. Leon Speroff.

Rezultati djelatnosti humane reprodukcije u našoj zemlji su mjerljivi i impresivni. Za šest puta je poraslo korištenje hormonske kontracepcije, a 4 do 5 puta je smanjena učestalost namjernih pobačaja. Značajno je niža učestalost upala u zdjelici i tubarnog steriliteta, bolje se čuva reprodukcijsko zdravlje. Liječenjem neplodnih parova rođeno je više od 40 tisuća djece, od čega polovica nakon liječenja IVF-om i ostalim metodama pomognute oplodnje.

Bilo bi nepotpuno da u ovom kratkom povijesnom prikazu ponovno ne istaknemo veliki doprinos pionira i vizionara struke – prof. Drobnjaka, prof. Grizelja i prim. Puharića. Također i one naše stručnjake koji su vrlo uspješne karijere nastavili u inozemstvu – doc. Škulj, doc. Sveško, ing. Ervin Maćaš, ing. Nikica Zaninović. Posebno mjesto u doprinosu struci ima prof. dr. ing. Ernest Suchanek.

Od 3 stručnjaka koji su prije 6 desetljeća optimistički započeli razvijati tu djelatnost, danas je u Hrvatskoj 65 ginekologa i kliničkih embriologa koji se bave humanom reprodukcijom. Od toga 24 subspecijalista reprodukcijske medicine i 6 onih koji imaju titulu senior embriologist (ESHRE).

Hrvatsko društvo za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju (HDGEHR) ima 75 stalnih članova i jedno je od aktivnijih društava unutar Hrvatskog liječničkog zbora.

 
Visit us on TumblrVisit us on BloggerVisit us on ScoopITVisit us on TwitterVisit us on FacebookVisit us on InstagramVisit us on PinterestVisit us on Google Plus