• 15
  • Apr
Author

Plodnost muškaraca pala za 30 do 50 posto u odnosu na prije 50 godina

Prof. Dr.Sc Velimir Šimunić, ginekolog, subspecijalist humane reprodukcije

Glavni razlog za umanjenu plodnost žena i neplodnih parova je odgađanje rađanja. prvo dijete hrvatice rađaju s 29,4 godina, a više od trećine započinje reprodukciju u tridesetima. Još uvijek nismo svjesni činjenice da u četvrtoj dekadi života u žene opada plodnost i par stariji od 40 godina pet puta teže postiže trudnoću nego 10 Godina ranije

Prof. dr. sc. Velimir Šimunić redoviti je profesor ginekologije i porodništva na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, dugogodišnji je predsjednik Hrvatskog društva za humanu reprodukciju i ginekološku endokrinologiju pri Hrvatskom liječničkom zboru. uža mu je specijalnost humana reprodukcija, a radni vijek proveo je u najuglednijoj ginekološkoj klinici Medicinskog fakulteta i KBC-a Zagreb, u poznatoj petrovoj bolnici gdje je sudjelovao u primjeni i napretku praktički svih postignuća Zavoda za humanu reprodukciju. u dugogodišnjem radu pomogao je da se metodama in vitro fertilizacije, IVF-om, rodi više od 4500 djece. kao pročelnik Zavoda za humanu reprodukciju u Petrovoj bolnici prof. Šimunić je odgojio brojne stručnjake iz zemlje i inozemstva pa i gotovo sve današnje ugledne stručnjake humane reprodukcije u zemlji. Danas radi u svojoj Poliklinici IVF, a član je mnogih svjetskih strukovnih udruga, autor je ili koautor brojnih stručnoznanstvenih radova, knjiga, udžbenika …

U Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama europske unije, neplodno je između 15 i 17 posto parova, što je u Hrvatskoj od 80.000 do 100.000 parova. koji su glavni uzroci tako visokog postotka neplodnosti?

Točna je visoka učestalost neplodnosti u Hrvatskoj, sasvim slično je i u zapadnim zemljama i zemljama europske unije. uzroci neplodnosti mogu biti ženski, muški i udruženi, a svaki od njih zastupljen je trećinom. u više od 50 % uzroka steriliteta danas je neplodnost muškarca. Velika istraživanja posljednjih godina ukazuju na neprestani pad plodnosti muškarca i to za čak 30 do 50% u odnosu na prije 50 godina. Pad koncentracije spermija i njihove pokretljivosti bilježi se posvuda u svijetu što se povezuje s načinom života, prehranom i štetnim kemikalijama iz okoline. okolinski polutanti štetni su za gamete i umanjuju plodnost u muškaraca i u žena. Nepovoljni hormoni u hrani, čestice koje na sve načine mogu ući u naše tijelo nazivaju se endokrini disruptori, jer mogu nepovoljno utjecati na našu hormonsku i metaboličku ravnotežu. Debljina također umanjuje plodnost žena i muškaraca.

Poznato je da republika Hrvatska spada u debele nacije s više od 50 % populacije koja ima nenormalan indeks tjelesne mase. Štetne navike za 50 % umanjuju plodnost. ipak, glavni razlog za umanjenu plodnost žena i neplodnih parova je odgađanje rađanja. prvo dijete Hrvatice rađaju s 29,4 godina, a više od trećine započinje reprodukciju u tridesetima. još uvijek nismo svjesni činjenice da u četvrtoj dekadi života u žene opada plodnost i sve su češće bolesti i poremećaji koji su kofaktor neplodnosti. par stariji od 40 godina pet puta teže postiže trudnoću nego 10 godina ranije. česti uzroci ženske neplodnosti su anovulacije, endometrioza, oštećeni jajovodi, miomi. posljedice upale reprodukcijskih organa još uvijek su česte, a danas se i HPV infekcije povezuju s neplodnošću.
Nikako ne smijemo zaboraviti na promijenjene svjetonazore mladih u pogledu braka, broja djece, a socioekonomski čimbenici su važan doprinos demografskom urušavanju. sve su to razlozi da prosječna Hrvatica rađa samo 1,4 djeteta. na žalost ni jedna društvena aktivnost nije uspjela utjecati na našu tešku demografsku situaciju.

Treba li po vama, kao ginekologu s dugogodišnjim iskustvom, mijenjati zakon koji regulira pravo žene na prekid trudnoće i na koji način?

Zakon o pravu žena na prekid neželjene rane trudnoće treba mijenjati i modernizirati. Žena ima pravo izbora, a u toj teškoj i traumatičnoj odluci treba dobiti najkvalitetniju i stručnu brigu i pomoć. Ginekolog je odabirom te specijalizacije prihvatio i tu dužnost, pa priziv savjesti postaje dvojben. Ako je neophodno, pobačaj valja učiniti što ranije, medikamentno. Potrebna je pažljiva kontrola, a zahvate dopustiti samo u državnim centrima. Nisam za restrikcije.

Prema zaključku eu parlamenta, neplodnost je značajan čimbenik demografskog urušavanja. Može li se onda reći da su i metode pomognute reprodukcije demografska mjera? Podupire li naša država u financijskom i zakonskom dijelu široku dostupnost i kvalitetu liječenja neplodnosti? S obzirom na to da se od gotovo 100.000 neplodnih parova, godišnje liječi samo oko 10.000.

Svakako smatram da je liječenje neplodnosti metodama pomognute oplodnje (MPO) demografska mjera jer njen uspjeh čini 5 % našeg ukupnog nataliteta. ta činjenica, na žalost, nije opće prihvaćena što se vidi po tome da su sve aktivnosti demografske obnove u našoj zemlji izostavile reprodukcijsku medicinu. U nekim zemljama, primjerice u Danskoj, IVF-om se postiže rađanje 8 % sve novorođenčadi. Ne vidim ni jednu drugu aktivnost ili instituciju koja postiže takav doprinos.

Poznato je da je od pionirskog doba IVF-a, Hrvatska uvijek bila među 10 svjetskih zemalja koje su vrhunski koristile ove tehnologije liječenja neplodnosti. Danas na žalost zaostajemo jer nismo kadri slijediti brzi napredak. Prestalo se ili se premalo ulaže u napredne tehnologije, opremu i edukaciju stručnjaka. Nema plana, trajne podrške, pa se i dalje smatra da se napredak može pratiti bez ikakve investicije.

Zato u nekim centrima ozbiljno pada kvaliteta. nedopustiva je razlika koja nastaje između javnog i privatnog. Povoljno je što naši pacijenti mogu birati u svakoj IVF etapi kakvo liječenje žele prema svojim svjetonazorima. Primarno odabiru žele li zamrzavanje zametaka ili jajnih stanica. Smatram velikim napretkom mogućnost pohrane svojih gameta zbog medicinskih i socijalnih razloga. Točno je da se procjenjuje da je 80 do 100 tisuća parova neplodno u RH, a liječi se složenim metodama – IVF, ICSI, inseminacija – oko 10.000 parova godišnje. Dodatno se neplodnost liječi kirurški, stimulacijom ovulacije, napro metodom, terapijom upale i dr. u pet do 10 tisuća parova godišnje. Možemo također reći da su ivF metode dostupne u našoj zemlji jer postoji 15 centara tako da nema odgađanja liječenja, niti dužih lista čekanja. Izvantjelesnom oplodnjom godišnje se liječi 6 – 7 tisuća parova.

Podcijenjen trošak IVF postupka stimulira neke javne centre na štednju i improvizaciju

Hrvatski Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji (Mpo) vrlo je dobar, ali sve njegove odrednice nisu u primjeni. Mi nismo uspjeli pokrenuti donacijski program, što je posvuda u svijetu rutina. također, ne izvodimo preimplanatacijske genske analize zbog skupe primarne investicije. Zakon se treba neprestano dopunjavati, jer tako diktira napredak struke, a i eu direktive. tu postoje kočnice i inertnost koje se samo djelomično temelje na svjetonazorskim prijeporima. naš Zakon omogućuje šest besplatnih ivF postupaka za liječenje parova u kojima je žena mlađa od 42 godine. to se formalno smatra velikodušnim učešćem zdravstvenog osiguranja, značajno bolje nego u mnogim zemljama. njemačka, na primjer, ima tri ivF postupka u kojima s 50 % sudjeluje u trošku. ipak, u nas je podcijenjen trošak ivF postupka što stimulira neke javne centre na štednju i improvizaciju.

Izvantjelesnom oplodnjom u Hrvatskoj začeto je 30.000 djece. kakvo je stanje posljednjih godina? Raste li ili pada broj rođene djece metodama pomognute reprodukcije na godišnjoj razini? Kakvi su, dakle, rezultati liječenja neplodnosti?

Do danas je u Hrvatskoj izvantjelesnom oplodnjom rođeno više od 30 tisuća djece. Godišnje raste broj rođene MPO djece te se zadnjih godina rađa 1400 do 1700 djece. Rezultati liječenja su zadovoljavajući i bolji nego u mnogim zemljama s kojima se možemo usporediti prema ulaganjima. Ipak postoje prevelike razlike u kvaliteti IVF centara, tako da je uspješnost ponegdje i 10 do 15 % niža od uspješnosti u vrhunskoj ustanovi. ukupno je IVF uspješnost viša nego u mnogim zapadnim zemljama.

Rezultati ovise i o dobi žene pa što je žena starija rezultati su slabiji. U kojoj je dobi najbolje ući u proces pomognute oplodnje i zašto?

Liječenje IVF-om u našoj zemlji započinje se s 34,3 godine žene. a to je prekasno. Plodnost žene najviša je oko 25 godine, a već od 32 godine počinje opadati. godišnje se za 3 – 5 % umanjuje rezerva jajnika (broj pričuvnih folikula), a preostale jajne stanice su sve češće kromosomski nekompetentne. Kod žena starijih od 40 godina čak je 70 % jajnih stanica kromosomski abnormalno. Zato je uspjeh IVF-a značajno ovisan o dobi žene. Žena u tridesetima treba imati 50 – 60 % vjerojatnosti za IVF trudnoću nakon svježeg embriotransfera, a oko 40 % nakon odmrznutog postupka (FET). Deset godina starija žena ima 3 do 5 puta slabije rezultate. starenjem raste i učestalost spontanih pobačaja.

Hrvatski zakon omogućuje zamrzavane spermija, zamrzavanje jajnih stanica, zamrzavanje zametaka. Koje je rješenje kada se radi o čuvanju gameta nakon što istekne petogodišnji rok u kojemu se za to brine država?

Zdravstveno osiguranje pokriva troškove u državnim centrima i u onima s kojima ima ugovor. Kada istekne taj rok brigu o svojim kriopohranjenim gametama i zamecima trebaju preuzeti pacijenti. Kriopohrana zahtijeva stručnost i materijalni trošak. No problem nastaje kada pacijenti odnosno par ne želi voditi nikakvu daljnju brigu o svojim zamecima. Prije desetak godina u nekim se klinikama, IVF centrima, nagomilalo zamrznutih zametaka jer su pretjeravali s lijekovima za stimulaciju ovulacije. Sve u želji da se postigne brži i sigurniji uspjeh. Sada se čeka odluka Ministarstva o postupku s neželjenim zamrznutim zamecima. Taj problem postoji u mnogim zemljama i teško ga je riješiti na etičan način. Puno mi je draži termin prestanak čuvanja, kriopohrane od bilo kojeg drugog.

Predsjednik ste nacionalnog povjerenstva za medicinski pomognutu oplodnju. govori se o promjenama Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji iz 2012. godine. u kojem bi smjeru mogle ići zakonske izmjene? Mogu li se dogoditi i restriktivne izmjene u smislu smanjivanja sadašnjih prava i dostupnosti na liječenje neplodnosti?

Zakon o MPO iz 2012. godine ne treba mijenjati već samo nadopuniti, odnosno neke odrednice prilagoditi tehnološkom napretku. Također, treba preciznije tumačiti svaku do sada utvrđenu nejasnoću. Pojavili su se novi termini, novi postupci, nove obvezne Direktive EU-a. To sve valja mudro i racionalno uvrstiti u promjene i dopune Zakona. Ponekad brzopleto prihvaćamo svaku sugestiju koju drugi nisu uvrstili. Više od 80 % našeg Zakona je besprijekorno, a ja kao i članovi nacionalnog povjerenstva, nikako nismo za bilo kakvu restrikciju u Zakonu. U dostupnost liječenja i prava pacijenata ne smije se dirati.

Avatar
admin_iwf

Comments are closed.