Spontani pobačaji su najčešća komplikacija trudnoće, kako u prirodnom zanošenju, tako i uz liječenje neplodnosti. Učestalost spontanih pobačaja (SAB) raste starenjem, primarno žene, ali i partnera. Spontani pobačaj nakon izvantjelesne oplodnje posebno je stresan, izaziva duboko nezadovoljstvo, tjeskobu i emocijske poremećaje. Većim dijelom SAB-i su neizbježni jer su prouzročeni kromosomskim abnormalnosti (50-70%). Tu prednjači majčinski udio zbog aneuploidija jajnih stanica (oocita).
U prirodnim i IVF (in vitro fertilizacija) trudnoćama učestalost SAB-a je podjednaka, a razlika je u prikazu biokemijskih trudnoća. Te trudnoće nisu registrirane u većine prirodnog zanošenja, jer menstruacija izostaje tek 7-10 dana.
U IVF postupcima najčešće se navode slijedeće učestalosti:
- biokemijske trudnoće 7-15 %
- klinički pobačaji 12-18 %
Učestalost SAB-a se povisuje starenjem pacijentice (A) a ukupan broj oocita umanjuje učestalost (Sunkera 2014). Analiza 124 tisuće IVF trudnoća utvrdila je također ukupan gubitak ranih trudnoća 22,3%, od toga 7,7 biokemijskih trudnoća, a 14,6% klinički SAB. Zanimljivo, to je istraživanje iznašlo nižu stopu SAB u IVF postupcima zbog muške neplodnosti, u odnosu na ženske uzroke (9,9% vs 11,8%), ako se dobije više od četiri oocite.
Zaedna i sur. (2015.) su utvrdili u 1636 svježih IVF-a i 188 odmrzavanja – incidenciju biokemijskih trudnoća od 13,8%. U prirodnim trudnoćama učestalost biokemijskih trudnoća bila je 18%.
Više istraživanja je utvrdilo povezanost dobi muškarca sa češćim spontanim pobačajima. Starenjem partnera raste učestalost DNK oštećenja spermija i kromosomskih abnormalnosti. Poremećaji spermatogeneze povezuju se s upalom, debljinom, dijabetesom i pušenjem duhana. Također se ističe utjecaj na sjeme, oksidativnog stresa, okolinska toksičnost i epigenetske modifikacije.
Fosse i sur. (2020.) su prikazali rezultate meta-analize 10 relevantnih studija. Utvrđeno je da se rizik za SAB ne povisuje značajno do 39. godine muškarca. Nakon četrdesete godine rizik se značajno povećava.
