Mladić u 20-ima danas, u odnosu na svog djeda, ima 51,6 posto manje spermija nego kada je ovaj bio njegovih godina
Znanstvenica Shanna Swan o tome priča godinama, nitko je ne sluša. Kad je kod Joea Rogana u podcastu nedavno rekla zašto točno misli da je ljudski rod na rubu kolapsa, on se šokirao: "Dobro, zašto o ovome nitko ne govori?!". Onda su i novinari počeli slušati. "Ovo je strašnije i od klimatskih promjena", sada pišu. Prošli tjedan, 87-godišnja je reproduktivna epidemiologinja nakon desetljeća rada dobila veliki članak u Financial Timesu pod naslovom: "Globalni broj spermija opada. Ova znanstvenica zna zašto".
Broj spermija kod muškaraca u posljednjih se 50 godina prepolovio, navodi Shana Swan. Nakon 30 godina bavljenja temom krize muške plodnosti i analizom podatak nekoliko različitih istraživanja, zaključila je da većina mladih muškaraca danas, isto je na Borneu, u Nairobiju ili Imotskom, ima manje spermija od svojeg oca i djeda. Konkretno, 1973. prosječan je muškarac imao 104 milijun spermija u mililitru sjemena, danas ima 49 milijuna, kaže.
Dakle, mladić u 20-ima danas, u odnosu na svog djeda, ima 51,6 posto manje spermija nego kada je ovaj bio njegovih godina. Ako muškarac padne ispod 40 milijuna spermija po mililitru, trenutni je konsenzus stručnjaka, smatra se neplodnim (to je dogovorena granica, ne znači nužno da ne može napraviti dijete).
"Ovim tempom broj spermija trebao bi pasti na nulu 2045.", napisala je zloslutno Swan u svojoj knjizi prikladnog naziva "Count-down", prizivajući scenarij "Sluškinjine priče" o svijetu budućnosti u kojem su zagađivači doveli do ljudske neplodnosti.
Zastrašujuće, pretpostavka distopijskog romana Margaret Atwood nije promašila. Svakodnevne kemikalije, kažu znanstvenici sada, među njima i Swan, razlog su pada broja spermija kod mladića. Znanstvenici ih zovu endokrini disruptori ili "hormonski otrovi". Riječ je o pesticidima i bisfenolima, tvarima koje se posljednjih 50 godina koriste u plastičnim posudama, kozmetici, ambalaži, igračkama, tepisima i odjeći.
Disruptori ometaju rad ljudskog endokrinog sustava, utječu na razine hormona testosterona i estrogena. Tragovi tih disruptora posljednjih su godina nađeni u majčinom mlijeku, tkivu, placenti, urinu, krvi i sjemenu muškaraca. Malo toga možemo napraviti da ih ne konzumiramo, osim globalno promijeniti način na koji živimo.
"Malo napuhano"
Na pitanje - zašto se o ovome ne priča, zašto ne dižemo uzbunu, organiziramo tribine, panele, okrugle stolove - profesor Velimir Šimunić, jedan od najpoznatijih domaćih ginekologa, dugogodišnji pročelnik Zavoda za humanu reprodukciju u Petrovoj bolnici, danas šef Poliklinike IVF, kaže da je to podatak godinama poznat svima u struci. Ali, možda još uvijek nije ušao u svijest ljudi kao što su to klimatske promjene, recimo.
- Sva istraživanja posljednjih godina ukazuju na neprestani pad plodnosti muškarca i to za čak 30 do 50 posto u odnosu na prije 50 godina. Mi još uvijek nemamo konkretna istraživanja, ali o tom padu može svjedočiti svaki stručnjak koji se time svakodnevno bavi - govori Šimunić koji je metodama in vitro fertilizacije u tri desetljeća rada pomogao da se rodi više od 4500 djece.
Navodi ovaj podatak: ad hoc analiza Petrove bolnice, u kojoj je desetljećima bio ključna figura, provedena prije 30 godina, pokazala je da je učestalost muške neplodnosti kod parova prije bila 22 posto. Kada su isto istraživanje proveli 2018. godine, bila je na 52 posto. Pokazuje to i statistika Poliklinike IVF koju je Šimunić osnovao prije 26 godina. Učestalost muške neplodnosti kod parova koji su njihovi pacijenti bila je 25 posto 90-ih godina, danas je 48,5 posto.
I ta je zasad jedina statistika da su muškarci u Hrvatskoj pogođeni ovim globalnim trendom. Istraživanja sjemena Hrvata, analiza spermiograma, odnosno uzoraka sjemena, u Hrvatskoj ne postoje. Nitko se time nije bavio, ne postoje baze podataka, ne postoje znanstveni radovi na tu temu.
Jedini je dostupan domaći znanstveni članak "Okolišna i profesionalna izloženost povezana s muškom neplodnošću" objavljen u časopisu Arhiv za higijenu rada i toksikologiju 2021., a tamo se zaključuje, očekivano, da su muškarci u pojedinim zanimanjima, poglavito građevinskima, u većem riziku od neplodnosti zbog izloženosti raznim kemikalijama.
- Poznato je da uzroci neplodnosti mogu biti ženski, muški i udruženi. Međutim, danas je do 50 posto uzroka steriliteta neplodnost muškaraca. Povezuje se to s načinom života, prehranom i štetnim kemikalijama iz okoline - nabraja Šimunić.
On ne vjeruje da će svijet za 20-ak godina ostati bez plodnih muškaraca kao što to američka znanstvenica Swan tvrdi. - To je možda malo napuhano radi efekta - veli.
Iako je veći broj spermija povezan je s bržim začećem, trudnoću je moguće postići i s manjim brojem. Osim toga, problemi neplodnosti Hrvata nije samo zbog kemikalija u okolišu, kako kaže. Na broj spermija utječe debljina (najdeblji smo muškarci u EU), nezdravi način života, cigarete i alkohol, kao i činjenica da (ne)mladi Hrvati danas obitelj zasnivaju sve kasnije. Hrvatice prvo dijete rađaju s 29,6 godina danas, kažu podaci, a prije pedeset godina rađale su s 22,6 godina.
Za potrebe članka razgovarali smo, osim sa Šimunićem, s još šest domaćih stručnjaka, među njima ginekolozima, androlozima, molekularnim biolozima, embriolozima i toksikolozima - pitali smo zašto je došlo do tog trenda pada spermija i kako situaciju možemo popraviti. Svi su nam potvrdili isto. Istina je, broj je spermija kod muškaraca pao. Istina je, to je veliki civilizacijski problem. Istina je, otrovani smo plastikom i pesticidima. Kako to promijeniti? Teško je reći.
Pavle Romac, domaći klinički embriolog iz Poliklinike Cito, dugogodišnji stručnjak na bivšoj Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac (danas Merkur), kaže da "razina otrovanosti poprilična".
- Postoji pritisak korporacija i industrije da se proizvodi više i jeftinije, a to znači da jedemo više plastike i pesticida svaki dan. Reprodukcija je, biološki govoreći, prva stvar od koje priroda odustaje da bi zaštitila vlastiti organizam - tumači.
Napominje ipak da istraživanja o broju spermija nisu bez prijepora. Podatak da je broj spermija pao za pola, donedavno je bio "kontroverzan", kako kaže. Neki su znanstvenici pobijali metodu kojom je Swan radila usporedbu broja spermija otprije 50 godina i sada. Je li pazila na broj neplodnih u populaciji za svako istraživanje, na godine muškaraca koji su davali uzorak, a onda i kojim je točno statističkim postupcima i vrstama postupaka dolazila do nalaza.
Inače, Swan, koja je 60-ih doktorirala statistiku na Sveučilištu Berkeley, a poslije reproduktivnu i okolišnu epidemiologiju, analizirala je 185 dosad provedenih istraživanja sjemena, na ukupno 43 tisuća muškaraca diljem svijeta. Prema njoj, sva ispitivanja vode do istog zaključka - broj spermija je pao, a svake godine pada sve više.
- Mi u praksi vidimo da je danas više loših spermiograma nego prije, to je činjenica - kaže sada Romac.
Prvi zabrinjavajući trend pada broja spermija otkrio je danski znanstvenik Niels Skakkebaek sa Sveučilišta u Kopenhagenu još 1991. godine. Isto se potvrdilo i deset godina kasnije istraživanjem na nekoliko tisuća Danaca između 18 do 20 godina, njih 40 posto imalo je ispod 40 milijuna spermija po mililitru, što se povezuje s muškom neplodnošću. Najnovija analiza iz 2019. kojom je rukovodio Hagai Levine, izraelski embriolog, pokazala je isto - broj spermija kod muškaraca nakon 2000. u prosjeku pada 2,6 posto godišnje, a isto vrijedi za Južnu Ameriku, Aziju i Afriku.
Osim toga, Romac veli da u Poliklinici Cito, gdje vodi laboratorij, imaju veliko povećanje u broju postupaka potpomognute oplodnje pod imenom intracitroplazmatično injektiranje spermija ili ICSI (što se radi u slučaju malog broja ili slabo pokretnih spermija) - u odnosu na klasični IVF postupak. Naime, prilikom medicinski potpomognute oplodnje mogu se primijeniti dvije metode, prva, klasični IVF omogućava da najbolji spermij oplodi jajnu stanicu, a druga, ICSI, ili mikroinjekcija spermija, nešto je kompleksnija jer se kirurškim putem spaja spermij i jajna stanica.
Romac kaže da se metoda ICSI-ja prije 20-ak godina primjenjivala u 40 posto slučajeva, a danas u 70 posto, što bi sugeriralo da su spermiji muškaraca danas u sve lošijem stanju. Inače, svjetska statistika kaže da je danas svaka šesta osoba neplodna, u prosjeku.
Razlog tome je - kažu stručnjaci - sve oko nas. Moderan život, industrija, zrak, način na koji jedino i spremamo hranu i vodu. Iz Službe za toksikologiju HZJZ-a navode da su u vodi, hrani i zraku kemikalije koje škode muškoj plodnosti, a nazivaju se "endokrini disruptori". To su uglavnom industrijski spojevi kao bisfenol, ftalati, perfluoroalkili, parabeni, triklosan i retardanti gorenja, većina je sintetizirana početkom prošlog stoljeća, a nalaze se u, doslovno, svemu što imamo u kući: premazu spremnika za hranu, igračkama, medicinskoj opremi, bojama, građevinskom materijalu, deterdžentima, kuhinjskom posuđu, kozmetici, kremama za sunčanje, pastama za zube i sapunima.
- Kada bismo izbacili sve proizvode s endokrinim disruptorima iz uporabe vjerojatno ne bismo imali što jesti, obući niti održavati higijenu - kaže embriologinja Sanja Vujisić iz Poliklinike BetaPlus.
- Nije tu stvar jedne kemikalije, one pojedinačno nemaju učinak, ali zajedno na kraju imaju kumulativan utjecaj - govori.
Sad, što to znači? Kolikom točno tih endokrinih disruptora ulazi u naše tijelo svaki dan, koja je količina potrebna da dođe do smanjenja broja spermija? Toksikolozi kažu da je nemoguće reći. Naime, svaka od tvari koje imaju endokrino disruptivno djelovanje podliježe svojim regulacijama.
- Dozvoljena količina parabena, koje nalazimo u aditivima, kozmetici i kremama za sunčanje, postavljana je, recimo, na granicu od ukupno 0,8 posto masenog udjela proizvoda. No, za neke nema određene koncentracije pri kojoj se javlja štetno djelovanje jer sve ovisi o faktorima kao što su spol, težina, veličina čovjeka, njegova genetika - navode.
Ovo je šira slika i prilika svijeta u kojem pada broj spermija: pritisak potrošačkog društva da se sve napravi brže i jeftinije, izgleda, škodi čovjeku, muškarcu. Danas, 250 godina od industrijske revolucije, koja je dovela do neviđene eksplozije broja stanovnika, tehnologije i bogatstva, imamo situaciju da bi do kraja stoljeća - prvi put od kuge u 14. stoljeću - mogli imati pad broja ljudi na planetu, kako se spekulira. Razlog je - manje djece.
Iako je nedavno probijena granica od osam milijardi ljudi na svijetu, a prije pedeset godina nas je bilo upola manje, pa se čini da je prenapučenost naš problem, a ne obrnuto, statistika rađanja djece kaže drugačije: minimalna stopa fertiliteta postavljena je na 2,1 dijete. Ta stopa osigurava zamjenu generacija. Danas je prosjek u svijetu pao na 2,3 djece i još pada. U Hrvatskoj je, pak, na 1,5, kao i u 15 razvijenih država svijeta.
"Lažni" hormoni
No, biologinja Vujisić naglašava da problem neplodnosti, činjenice da je u Hrvatskoj 100.000 parova ne može imati dijete prirodnim putem, nije isključivo na muškarcima i njihovom broju spermija.
- Mlada jajna stanica mogla bi kompenzirati manji broj spermija ili manje pokretne spermije, recimo to tako. Ali, za to bi žena morala biti u 20-ima. Činjenica je da se žene danas sve kasnije odlučuju na trudnoću - govori Vujisić.
Spojevi kao ksenoestrogeni, koje nalazimo u plastici, funkcioniraju kao "lažni ženski hormoni" (iako je to nespretan izraz jer muškarci i žene imaju i testosteron i estrogen). Ksenoestrogeni, dakle, imitiraju estrogen u tijelu, a u tijelu muškarca mogu se vezati za muške receptore. Davor Ježek, profesor Medicinskog fakulteta, u Zavodu za histologiju i embriologiju, ujedno voditelj Banke sjemenika pri KBC-u Zagreb, objašnjava usporedbom s parkingom.
- Slikovito, to je kao da taj ženski hormon zauzme parking mjesto muškom - veli dodajući da bi se tako moglo objasniti djelovanje disruptora na razine testosterona kod muškaraca. Poremećaj u radu sustava može kod muškaraca dovesti do povećanja ili smanjenja razine testosterona. Američka epidemiologinja Swan navodi u svojoj knjizi da razina testosterona kod muškarca stabilno pada za 1 posto od 1982. godine.
Istovremeno, godišnja proizvodnja plastike od 80-ih je do danas skočila za šest puta. Prema zadnjem smo istraživanju, od 50-ih godina naovamo proizveli ukupno 8,3 milijarde tona plastike, tonu za svakog stanovnika na planetu. Osim toga, koncentracije mikroplastike u oceanima porasle su u 18 godina, a procjenjuju se da morima sada pluta 2,3 milijuna tona mikroplastike.
Inače, Ježek se kao androlog, specijalist za muško zdravlje, posebno pomaže pacijentima s azoospermijom, teškim zdravstvenim stanjem kada sjeme uopće ne sadrži spermatozoide. Pogađa to oko 10 posto neplodnih muškaraca, procjenjuje on, a u Hrvatskoj taj trend sve više javlja kod mladih muškarca.
- Mi danas na tjednoj bazi imamo barem jednog muškarca koji nam dođe, a da nema nijednog spermija u ejakulatu - govori.
Znakoviti podatak daje i Ježekova kolegica iz Poliklinike BetaPlus, ginekologinja Romana Dmitrović: Svjetska zdravstvena organizacija smanjila je kriterije za normalnu morfologiju spermija. Pojednostavljeno, morfologija znači izgled spermija, normalan izgled znači normalnu pokretljivost. Danas je dovoljno da samo 4 posto spermija u ejakulatu imaju normalan izgleda da bi uzorak bio uredan, a prije deset godina zdravstvena je organizacija to držala na 30 posto.
Ne postoji neki način da izbjegnemo crni scenarij, slažu se svi naši sugovornici, osim ako radikalno ne promijenimo svijet. Ježek navodi da bismo trebali "prihvatiti zelene politike, ma kako dosadno zvučale". No, to je malo vjerojatno. Zato, postoje neke individualne sitnice koje muškarci mogu primijeniti u svakodnevnom životu.
”Nema spermija” od 08. srpanj 2023, Jutarnji list, Piše Filip Pavić