Iako koriste iste lijekove, iste metode i iste protokole, u području medicinski pomognute oplodnje u Hrvatskoj razlike u uspješnosti, odnosno udjelu rođene djece nakon provedenih postupaka, ogromne su: uspješnost najbolje klinike više je nego dvostruko veća od uspješnosti one najlošije plasirane, a u prvoj polovini ljestvice najuspješnijih samo su dvije državne klinike.
Temeljem podataka iz izvješća Ministarstva zdravstva, u Hrvatskoj licencu za provođenje postupaka medicinski pomognute oplodnje ima 16 klinika - osam državnih i osam privatnih, od kojih tri (IVF, Beta+ i Poliklinika Škvorc) imaju i ugovor s HZZO-om
Rezultati za 2020.
U 2020. godini, posljednjoj za koje je Ministarstvo objavilo rezultate (s obzirom na to da je potrebno pratiti postupak te trudnoću i rođenje djeteta, podaci se uvijek objavljuju s dvije godine zakašnjenja), najbolji je uspjeh ostvarila zagrebačka poliklinika IVF, koju vodi dr. Velimir Šimunić. Uzmu li se u obzir sve vrste postupaka (prirodni i stimulirani), ova je klinika imala uspješnost od 34 posto. Drugim riječima, svaki treći postupak završio je rođenjem djeteta. To je značajno više od hrvatskog prosjeka, koji iznosi 23,5 posto.
- Tko je najuspješniji u broju rođene djece iz potpomognute oplodnje ne može se protumačiti jednoznačno. Primjerice, najmanja uspješnost generalno je iz prirodnih ciklusa, koji čine oko 13-15 posto u ukupnom broju postupaka. Mi takvih postupaka radimo najmanje - kaže dr. Šimunić. Prirodni postupci, oni koji se rade bez stimulacije ovulacije lijekovima, imaju značajno nižu uspješnost, tek desetak posto, i privatne ih klinike ne rade ili ih rade iznimno rijetko, ako pacijenti baš inzistiraju.
S druge strane, državne klinike ih moraju raditi jer Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji propisuje da svaka žena ima pravo na šest postupaka o trošku HZZO-a, od kojih barem dva moraju biti u prirodnom ciklusu. Stoga u nekim klinikama, poput KBC-a Rijeka ili KBC-a Split, čine čak do trećine ukupnih postupaka.
Cijeli tekst možete pročitati u Jutanjem
