Debljina i neplodnost
Prim.dr.sc. Tomislav Čanić, dr.med., spec. gin. i opst., subspec. humane reprodukcije
- Definicija debljine
- Definicija neplodnosti
- Pandemija debljine
- Hrvatska u EU
- Posljedice debljine, opće zdravstvene
- Hormonske promjene u žene i u muškarca uz debljinu, vezane uz plodnost
- Učinci na plodnost žene i muškarca
- Literatura
1. Definicija debljine
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji debljina je nenormalno nakupljanje masnog tkiva a definira pomoću tzv. BMI = engl. body-mass-index (omjer tjelesne težine i visine). Postoje razni kalkulatori za BMI koji su slobodno dostupni na internetu. BMI nam tako definira normalnu (zdravu) uhranjenost između 18.5 i 24.9. Vrijednosti ispod 18.5 ukazuju na pothranjenost, iznad 25 pa do 29.9 na prekomjernu tjelesnu težinu, te vrijednosti iznad 30 nazivamo debljinom.
Napominjemo da BMI nije savršen indikator ali je trenutno najbolji i primjenjiv za većinu pacijenata.
Kao alternativa, ali i kao nadopuna metode, koristi se mjerenje opsega struka.
2. Definicija neplodnosti
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) neplodnost je bolest definirana nemogućnošću postizanja trudnoće nakon 12 ili više mjeseci redovitih nezaštićenih spolnih odnosa. Otprilike 80% parova će, uz redovite nezaštićene spolne odnose, postići trudnoću u prvoj godini pokušavanja.
Učestalost neplodnosti aktualno je u dugogodišnjem trajnom porastu.
Drži se kako je 15-20% parova neplodno, što neplodnost svrstava u bitan zdravstveni problem. U približno jedne trećine neplodnih parova uzrok neplodnosti je muški faktor, u druge trećine ženski, a u preostale trećine neplodnih parova do trudnoće ne dolazi zbog oba čimbenika. Kada se ne može nedvosmisleno imenovati uzrok neplodnosti, tada govorimo o idiopatskoj neplodnosti.
Kod značajnog broja pacijenata upravo prekomjerna tjelesna težina ili debljina su značajan čimbenik neplodnosti.
3. Pandemija debljine
Debljina je svjetski fenomen konstantnog rasta kod stanovništva baš svih dobi i praktično u svim zemljama na svim kontinentima.
Uzroci opisane pandemije su dostupnost, nazočnost šećera u svim jelima, porast životnog standarda (kupovne moći) unutar zadnjih samo pedesetak godina, konzumacija brze i kalorične hrane, konzumacija prethodno obrađene („gotove“) hrane koja ne zahtijeva posebnu obradu, kulturološkim navikama, običajnim navikama pojedinog naroda, masovnog uzgoja životinja za konzumaciju njihova mesa pri čemu se pak životinje tretiraju brojnim kemijskim spojevima – antibioticima, hormonima.
Djeca debelih majki imaju veće izglede (približno 25% !) isto biti debeli kao i njihovi roditelji. U debele trudnice jako često opažamo neki od poremećaja metabolizma šećera u trudnoći, visoku porodnu težinu novorođenčeta i tzv. „veliko“ dijete. Naime, tzv. epigenetikom se kod takve djece, među ostalim, stvara solidna osnova za npr. zastoj rasta u maternici, a njemu suprotno nakon poroda dapače za „hvatanjem“ rasta (ubrzanom akumulacijom masnog tkiva), potom policističnim jajnicima s neplodnošću (ali i drugim negativnim metaboličkim i reprodukcijskim rizicima, kao npr. inzulinskom rezistencijom, preddijabetesom, intolerancijom glukoze, trudničkim dijabetesom i dr.).
Debljina u djece posebno i zabrinjavajućebrzo raste. Očekuje se da će godišnja stopa rasta debljine u djece u razdoblju od 2020.-2035. iznositi 4.8%, u usporedbi s onom u odraslih koja će iznositi 2%.
4. Hrvatska u EU
Recentna ali i trenutno zadnja objavljena studija (2019. !) "Europska zdravstvena anketa u Hrvatskoj 2019. Životne navike.", trećeg kruga Europske zdravstvene ankete (European Health Interview Survey, EHIS) jasno nam pokazuje porazne rezultate a to je da smo mi, Hrvati najdeblji u Europskoj uniji!
Dvije trećine odraslih u Hrvatskoj (65%) ima ili prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu i to je 9% više nego četiri godine ranije. Europski prosjek je 53%., a EU bilježi tek 2% porasta debljine i prekomjerne tjelesne mase, pa je Hrvatska na ovoj neslavnoj ljestvici značajno iznad prosjeka EU.
Kad je riječ o pravilnoj prehrani, jedva 10% Hrvata dnevno pojede pet porcija voća i/ili povrća, u količini koliko im stane u vlastitu šaku. EU ima malo bolji prosjek, 12%. Najmanje to čini populacija između 35 i 44 godine, bez obzira na razinu obrazovanja.
Zaslađene napitke, inače nepotrebne našem tijelu, svaki dan popije barem 11% Hrvata i 9% ostalih građana EU. Češće muškarci, pri čemu najviše u dobi između 15 i 24 godine, kao i niže i srednjeobrazovani.
Predviđa se da će do 2035. godine prekomjerna tjelesna masa i debljina uzrokovati trošak za hrvatsku ekonomiju u iznosu višem od 3 milijarde dolara što je više od 3% hrvatskog BDP-a. U tu procjenu ukupnog troška ulaze troškovi zdravstvene skrbi uslijed prekomjerne tjelesne mase i debljine koji bi 2035. godine mogli iznositi čak 407 milijuna dolara, ali i troškovi nastali kao rezultat preranih smrti, apsentizma (izbivanje radnika s posla) i prezentizma (analitički pristup koji prošlost tumači iz perspektive sadašnjosti te u njoj pronalazi naznake budućih događaja).
Glede istoga, ne vidi se tako skori boljitak, jer je udio debele djece u našoj domovini stalno rastući i trenutno alarmantno visok.
Dakle, debljina nije samo zdravstveni problem. Ili problem samo zdravstvenog sektora. Debljina jest i postaje sve značajniji gospodarstveni problem s dalekosežnim i skupim posljedicama.
5. Opće zdravstvene posljedice debljine
Vrlo dugo vremena dobro su poznati negativni učinci debljine na opće zdravlje. Bilo da su to kardiovaskularne bolesti, šećerna bolest, maligne bolesti, tromboembolijski poremećaji (povišena sklonost zgrušavanju krvi), bolesti lokomotornog sustava, autoimune bolesti, izostanak tjelesne aktivnosti, povišeni parametri kronične upale i drugi.
Debljina je prvo stanje koje nam predskazuje skraćenja života za otprilike tri i pol godine.
Tako je iz literature poznato da je jedna trećina ishemičke bolesti srca povezana s debljinom, kao i 55% arterijske hipertenzije u odraslih Europljana.
Polovica odraslih i jedna trećina djece u Europi su prekomjerne težine ili debeli.
Stoga je jasno zašto je ESE (engl. European Society of Endocrinology) postavila jasne i naizgled jednostavne ciljeve: debljinu treba prepoznati i liječiti kao kroničnu bolest uzrokovanu prekomjernim nakupljanjem masnog tkiva s povećanim rizikom od prerane pojave pobola i smrtnosti. Jer, više od 90% smrti i obolijevanja dolazi od vodećih pet kroničnih bolesti kojima je u podlozi debljina. Kad bismo zaustavili taj problem, do 2050. godine spriječili bismo razvoj pola milijuna kroničnih nezaraznih bolesti. I to samo smanjenjem tjelesne mase, redukcijom težine.
Debljina nije stvar izbora nego na žalost ne-normalan odgovor na pasivno okruženje, u stvarnosti jest to na sjedilački način života. Živimo u okolišu koji nas tjera da više kalorija unosimo nego što trošimo, ili da manje trošimo nego što unosimo.
Debljina je multifaktoralno uzrokovana kronična bolest karakterizirana prekomjernim skladištenjem energije u nakupljenom masnom tkivu.
6. Hormonske promjene žene i muškarca vezane uz debljinu
Masno tkivo nije samo vidljivi sloj oko trbuha, na nadlakticama, stražnjici ili drugdje. Masno tkivo je naime značajan i veliki hormonski organ.
Masno tkivo ima brojne funkcije: skladištenje energije, održavanje energetske ravnoteže, regulacija tjelesne temperature, kontrola hipotalamus-hipofiza osovine, kontrola funkcije spolnih tkiva (jajnici, testisi), kontrola reprodukcije, endokrine i parakrine funkcije, zaštita tijela od ozljeda.
Adipociti (masne stanice) induciraju adipokine koji pak sudjeluju u regulaciji metabolizma ali i u upalnim procesima. Adipociti su temeljna jedinica masnog tkiva, puni su triglicerida (koncentrirana forma energije). Povišeni unos kalorija uz nedovoljnu potrošnju, potiče umnožavanje adipocita i pohranu lipida. Enzim lipoprotein lipaza pohranjuje trigliceride u adipocite. S druge strane inzulin sprječava mobilizaciju masti i koči lipolizu. Kad postoji potreba za energijom, potiče se lipoliza raspadom triglicerida.
Neravnoteža pohrane (lipogeneze) i otpuštanja (lipolize) masti nastaje zbog različitih poremećaja u enzimima koji kontroliraju te procese a koji pak ovise o inzulinu, brojnim drugim hormonima, autonomnom živčanom sustavu, nutricijskom statusu i potrošnji energije.
U masnom tkivu žene sintetizira se jedan od estrogena, tzv. estron.
Kod muškarca masno tkivo također pojačano stvara estrogene, ženske spolne hormone.
I kod jednih i kod drugih debljina dovodi do povećanja inzulinske rezistencije (neosjetljivosti na inzulin) te time direktno povišenja vrijednosti šećera u krvi. Taj se pak višak šećera obavezno pohranjuje u masno tkivo. Na taj način masno tkivo zapravo samo sebe stvara sve više i sve jače.
7. Učinci na plodnost žene i muškarca
Debljina preko povišenog inzulina u inzulinskoj rezistenciji negativno utječe na kontrolu i također direktno na sam menstruacijski ciklus.
Debljina produžuje i otežava liječenje neplodnosti žene i muškarca.
U debelih žena su češći: neplodnost, smanjena plodnost, spontani pobačaji, povišen tlak u trudnoći, poremećaji metabolizma šećera u trudnoći, razna patološka stanja poroda i babinja.
Debljina vrlo često (30-75% debelih) ide uz tzv. policistične jajnike koji su razlogom anovulacijskih ciklusa, bez stvaranja sposobne jajne stanice. Kod žena s policističnim jajnicima opažamo niže postotke trudnoća, poremećenu transformaciju sluznice maternice a time i slabiju funkcionalnost iste, poremećaje koagulacije krvi, poremećaj odnosa androgena i estrogena, povišenu proizvodnju muških spolnih hormona i pojačano izlučivanje inzulina.
Posebno visceralna debljina (u trbušnoj šupljini a time zapravo nama nevidljiva) sudjeluje u glavnim patofiziološkim procesima na slijedeći način: poremećaj adipokina dovodi do inzulinske rezistencije, novostvaranje steroidnih hormona i konverzija androstendiona doprinose relativno povišenim koncentracijama muških spolnih hormona, s kroničnom upalom rastu i upalni čimbenici a to je pak dodatni poticaj za inzulinsku rezistenciju i za smanjivanje proteina-nosača za hormone. Na taj način imamo višak slobodnog hormona u krvi.
Debljina loše utječe i na uspjeh donacijskog programa, kako na donorice tako i na primateljice spolnih stanica.
Također povišeni estrogeni (dokazano nazočni kod debelih) i kod muškarca i žene imaju negativan učinak na plodnost.
Negativan utjecaj, odnosno neravnoteža opaža se centralno i periferno. Centralno na inzulin, leptin, hormone hipotalamusa i hipofize, neravnotežu estrogena i androgena, na BMI, inzulinsku rezistenciju. Periferno na negativne utjecaje na jajnik (i testis, također) i to preko poremećene aktivnosti FSH i LH kontrole (hormon koji stimulira folikule i hormon luteinizacije), regulaciju receptora za hormone, učinak inzulina, raspodjelu masnog tkiva, na jetru, lokalne hormonske i parakrine i poremećaje signalizacije u folikulima (mjehurić u kojem se nalazi jajna stanica u jajniku),
Debljina kod muškarca uzrokuje pad muških spolnih hormona, tzv. androgena, kao i pad hormona koji stimuliraju stvaranje androgena, spolnu disfunkciju, nastavno i erektilne poremećaje.
Estrogen kod muškarca negativno djeluje na stvaranje spermija, tzv. spermiogenezu.
Kod debelih muškaraca opažamo također i smanjenu oplodnu sposobnost spermija – koncentraciju, pokretljivost, aktivnost mihotondrija i povišene DNK fragmentacije u spermijima. Debljina uzrokuje oksidacijski stres u testisima.
8. Literatura
1. https://www.cdc.gov/healthyweight/assessing/index.html
2. Šimunić V. i suradnici: Fiziologija i patofiziologija reprodukcije žene. GZH Zagreb, 2021.
3. Šimunić V. : Humana reprodukcija, ginekološka endokrinologija, klimakterij i menopauza. Litograf Zagreb, 1999.
4. Šimunić V. i suradnici: Reprodukcijska endokrinologija i neplodnost. Medicinski pomognuta oplodnja. IVF. Školska knjiga Zagreb, 2012.
5. Yen and Jaffe's Reproductive endocrinology. Elsevier Philadelphia, 2023.
6. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, služba za promicanje zdravlja. Bulletin ožujak 2023.
