Problem s donacijama u Hrvatskoj vrlo je sličan onome koji ima velik broj europskih zemalja, kaže ginekolog prof. dr. sc. Velimir Šimunić
Zašto u Hrvatskoj, unatoč tome što je Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji omogućeno doniranje spolnih stanica i zametaka, nije zaživjela tzv. banka spolnih stanica i zašto stotine parova odlaze na liječenje u inozemstvo?
Rađa se sve kasnije
Ginekolog prof. dr. sc. Velimir Šimunić kaže da je problem s donacijama u Hrvatskoj zapravo vrlo sličan onome koji ima velik broj europskih zemalja.
U zakon smo ugradili donaciju gameta, dakle spermatozoida i jajnih stanica, s opaskom da ona mora biti neanonimna. U tim okolnostima u Hrvatskoj, skandinavskim zemljama, Ujedinjenom Kraljevstvu i još nekim državama, da ih sad sve ne nabrajam, izgubio se interes donora jer postoji eoretska mogućnost da dijete sa 16 godina može doznati identitet svog biološkog roditelja, pa se generira određen strah i nesklonost takvim donacijama. U Hrvatskoj nismo uspjeli u deset godina, koliko je zakon na snazi, utemeljiti banku gameta, pa kod nas nije ni uspostavljena ta metoda liječenja koja je u današnje vrijeme nedvojbeno potrebna zbog sve većeg broja parova kojima je dobna granica želje za rađanjem znatno pomaknuta prema gore. To su žene koje su u pravilu zbog istrošenosti funkcije jajnika neplodne, a isto vrijedi i za muškarce kojima se s godinama smanjuje plodnost, uz niz drugih bolesti – pojašnjava prof. dr. Šimunić.
Zato se u mnogim zemljama, a sad ponovno i u Hrvatskoj, govori o uvozu sjemena i jajnih stanica iz zemalja koje su stvorile goleme banke gameta. Nacionalno povjerenstvo za medicinski potpomognutu oplodnju pri Ministarstvu zdravstva još je prije nekoliko godina pokrenulo, kaže, to pitanje.
Zahvati u inozemstvu
Uvoz je jedini izlaz. Pitanje je samo cijene. Uvoz sjemena nije skup, no uvoz jajnih stanica računa se po broju, pa četiri do šest jajnih stanica ima otprilike cijenu između 4000 i 6000 eura, što je prilično skupo za pripomoć HZZO-a. U ovome trenutku naši pacijenti, uz beneficije koje određuje zdravstveno osiguranje, odlaze na zahvate u inozemstvo. Vjerojatno jedini način na koji se u Hrvatskoj problem može riješiti, a slično je i u mnogim zapadnim zemljama u Europi, jest uvoz sjemena koje mora biti neanonimno. No, takvo sjeme i jajne stanice značajno su skuplji od anonimnih, pa se tu sad javljaju kalkulacije koliko je sve to zapravo organizacijski jednostavno, odnosno komplicirano, te koliko je to, naposljetku, za naše uvjete skupo. Ako me pitate koliko bi otprilike moglo biti parova koji bi zahtijevali takvo liječenje i koji danas idu na takvo liječenje u inozemstvo, prilično je teško prognozirati, ali sigurno je riječ o nekoliko stotina parova. Aktualno Nacionalno povjerenstvo započelo je određene pregovore ili preliminarne razgovore. Najveći izvoznici sjemena su Španjolska i posebno Danska. Vjerojatno je organizacijski i zbog cijene puno jednostavnije krenuti s uvozom sjemena – zaključuje prof. dr. Šimunić. Inicijativu za uvoz spolnih stanica pokretalo je i Hrvatsko društvo za humanu reprodukciju i endokrinologiju. Plan je da to budu licencirane banke u Europskoj uniji u kojima se zakonska regulativa podudara s hrvatskom.
Autor
Ivica Beti
Večernji list
